nedjelja, 15.01.2012.
dragi moji mnogobrojni čitatelji! eto mene nazad. s ničim posebnim ali jako sritna jer opet pišen. nakon tri j*** godine. divan osjećaj! dakle, sazrila sam (mo'š si mislit), uozbiljila se, prominila se (ne svojon voljon) al nadan se da još uvik iman ono nešto bolesno u sebi što vas je misecima zabavljalo. zbog izražene nesanice i viška slobodnog vrimena po noći nadan se da ću punit bespuća interneta svojin glupostima još jaaaaaaaaako dugo i puno predanije nego što san to do sad radila. eto, toliko za sad kissi kissi
utorak, 29.09.2009.
Retrospekcija
Pozdrav,
mozete me zvati Nick.
Volio bih vam se predstaviti prije nego vam dopustim da mi prckate po svijesti. Nekako je intimnije, zar ne?
Ja sam ono odbaceno od drustva, ono opceneprihvaceno.
Ja sam kao trula medu zdravim jabukama. Crna tockica na snjezno bijelom papiru. Ja sam nista i sve, nekad samo dio. Ali sam tu. Uvijek sam tu.
I uvijek ne vrijedim. Ja sam onaj sto je uvijek losiji.
Gluplji, ruzniji, netalentiran i asocijalan. Onaj DRUGACIJI. Koji u svakom pogledu ne valja.
Ja sam ono sto ne treba postati.
Ja sam ubojica, prevarant, lopov. Ja sam i nemoralan, pohlepan, koristoljubiv, ovisnik, lazljivac i smrad!
Kraj mene prolazis kao pored duha. Na mene pljujes kada prosim po ulicama. Na mene se zgrazas i od mene odvracas pogled svoje nevine djece. Ja sam ono sto ne valja na ovom svijetu, ono sto pokusavas iskorijeniti. Cega se od iskona pokusavas rijesiti.
Ali ja sam uvijek tu.
srijeda, 11.03.2009.
Krumpirkove pustolovine (inspired by Selo)
Ovo je priča o krumpirku. Običnom malom, veselom krumpiru.
Jednog lijepog, toplog, sunčanog dana Krumpirko je šetao šumom,,, I šetao,,,
I šetao,,,
Pored rijeka i stabala,,,
Dok odjednom nije naišao na polufalusni zlatni kamen.
Krumpirko se iznenadio kada je kamen progovorio te ga upita:
- Tko si ti? - upita ga Krumpirko.
- Ja sam polufalusni zlatni kamen. - odgovori mu kamen - protrljaj se o mene i ispunit ću ti 3 želje.
I krumpirko ga zajaši. Dok se trljao o kamen prisjetio se jedne zgode u lunaparku dok je bio još mali,,, no to je već druga priča!
- U redu - kaže kamen - sada možeš zaželiti želju. Krumpirku se oči ispuniše sjajem te sav oduševljen povika:
- Želim biti najbolji ševac na svijetu!
I kamen ga pretvori u zeca. Kada je Krumpirko shvatio u što ga je pretvorio kamen, sa tužnim glasom i suzama u očima kaže:
- Hej ali prevario si me!
Kamen ga nakon malo razmišljanja vrati u prvobitno stanje i kaže mu:
- U redu, sad se ponovo protrljaj po meni i ostvarit ću ti drugu želju!
- U redu - kaže Krumpirko i opet zajaši kamen koji je ovaj put izgledao veći.
- Eto, sada mi ispuni želju! Želim biti dio nogometne ekipe!
- U redu - kaže kamen - i pretvori ga u nogometnu loptu!
- Opet si me prevario - već ljući povika Krumpirko - želim opet biti Krumpir i želim još jednu želju.
- U redu, protrljaj me još jednom. - odgovori kamen bahato.
- Mrš!! Pederčino prokleta!! Crknni!! Pederu šporki!!!! - reče mu Krumpirko kanđijajuči ga bejzbol palicom.
- Jebo sve! Odo ja i dalje šetat. - I veselo ode dalje,,,
THE END
subota, 17.01.2009.
Birokracija
Danas smo često svjedoci naše blentave birokracije. I tako ja sa svojih 16 godina odlučila napraviti putovnicu ilitiga pašaport.
To jutro sam hrabro zakoračila put Zadra po svoju prvu putovnicu u životu. Dođem ja kod ljubazne tete koja mi je odmah uvalila par obrazaca koje je trebalo ispuniti. Jedan za slučaj da ti treba domovnica, jedan u slučaju da ti treba rodni list, jedan ako ti treba potvrda o prebivalištu i jedan ako ti treba i rodni list i domovnica.
Ispunin ja tako sve obrasce (jer nikad se ne zna!) i stanem u red od nekih 30 ljudi i strpljivo cekan. Nakon nekih 45 minuta dođen i ja na red i preplavljena ushićenjem uđem unutra i predan obrasce za potrebne dokumente.
-Super, sad još samo otiđite na poštu ili najbliži kiosk po 20 kn taksenih maraka. - kaže teta obraćajući mi se sa štovanjem.
I tako ja, ne budi lina, uputim svoje vridne nožice do Male pošte po dragocjenih 20 kn taksenih maraka. Uđen u poštu i stanen u red. Buljin u sat i razmišljan koji od predmeta u mom vidokrugu bi bio najunčikovitiji za brzu i što manje bolnu smrt kad čujem spasonosno -"Dalje!" - ljubazne tete sa šaltera u pošti.
- Dobar dan, treba mi 20 kn taksenih maraka. - kažen ja najljubaznije što mogu.
- Jel' to sve? - upita teta ne baš ljubazno.
- Je, hvala - odgovorin ja.
- Na, - kaže teta bacajući taksene marke na šalter - to bi bilo 20 kn.
- Evo izvolite - odgovorim ja pružajući 20 kn.
- Daaaaalje!!!! - odgovori ljubazno teta.
Pokunjeno, a pristojna kakva već jesam, kažem teti doviđenja i tiho iziđem iz pošte. Opet uposlim svoje dvi vridne nožice nazad da bi ponosno predala 20 kn taksenih maraka naivno vjerujući kako je to kraj moje misije u pokušaju dobivanje svoje prve putovnice u životu.
Ulazim u hodnik i ponovno stajem u red sa ostalim jadnicima koji čekaju svoju putovnicu/rodni list/domovnicu/put u spas. Nakon samo pola sata opet dolazim na red kod ljubazne tete sa početka priče i ponosno joj predajem svojih 20 kuna taksenih maraka koje ona prilaže prije ispunjenim obrascima i kaže mi kako sad još samo moram na policiju predat sve te obrasce i zahtjeve i gotova sam. Uznemireno joj odgovaran kako je policijska uprava zadužena za naš pitoreskni otočić u Biogradu, na što ona samo rezignirano sliježe ramenima. Opet pristojna kakva to već jesam, pozdravljam i odlazim natrag na Malu poštu di san prije samo 40 min veselo koračala po taksene marke, čekat autobus za kolodvor.
Nakon 15 min pojavljuje se i autobus s natpisom "KOLODVOR". Sjedam u prepuni autobus i dok udišem pare tuđih pazuha i neopranih usta i nogu u glavi mi se vrte stihovi "Kamo dalje rođače?". Držim se za rukohvat pokušavajući ne razmišljati o ljudima koji su prije mene dirali taj isti rukohvat i planirajući kako ću oprat ruke čim izađen iz busa. Kad smo se napokon dotrkeljali do kolodvora, odlučno zakoračam prema peronima na kojima staju autobusi za sve pripizdine da bi već vidno iznervirana bila suočena sa činjenicom da je sljedeći autobus tek za 45 min. Al dobro, bar ću stić oprat ruke. Sjedam u kafić i teško se odhrvajući želji za babinon domaćon travaricon., popijen kavu. Nakon 40 min sjedim u autobusu za Biograd i sretna se uputim prema prijespomenutom. Dolazim u Biograd i odlučno krenem prema policiji. U policiji standardno, red ljudi, vlaja, životinja i neidentificiranih spolova. Strpljivo čekan i gle čuda! Strpljenje se isplatilo. Dolazin na red i pomalo se osjećajući poput Kolumba kad je ugledao obale Amerike, ponosno predajem svu dokumentaciju koju sam to jutro sakupila na svojoj maloj putovničkoj avanturi.
Gospodin na šalteru me sa sažaljenjem i blagim očinskim osmijehom pogleda i kaže:
- Ali ovo vam uopće nije bilo potrebno, mogli ste samo donijeti osobnu iskaznicu.
Zatomljujući kipući vreli bijes u sebi, sa smješkom mu pružam osobnu.
- A vi ste maloljetni? Onda vam majka ili otac moraju doći i potpisati pristanak.
Sa grčevitim osmijehom na licu izlazim van i odlazim na kavu do sljedećeg trajekta, tiho opsujući mater birokraciji, Hrvatskoj, šalterima i šalterskim radnicima.
četvrtak, 21.08.2008.
Khm
Danas je lijep i suncan dan i Edi naravno opet zabusava.
Ponasa se nedolicnoi razbija stvari a usto je i mamuran i neispavan. Ivana nestrpljivo ceka nalaze da moze Ediju priopciti radosnu vijest.
Ali ne! Sto se to priblizava "lokalu"? Da li je to avion, da li je Superman?! Ne, to je SS*!
Od nedavno SS je u dosluhu sa Crazy Rastamanom (koji je Edijev najveci neprijatelj) i dosao je kako bi objavio rat Ediju.
Kolizija izmedu SS-a i CR-a je uzrokovala ekonomsku nestabilnost u zemlji i kada je cijena suvenira pala na samo 5 kuna po barelu, Edi je zakljucio da je vrag odnio salu i da je krajnje vrijeme da nesto poduzme.
U supertajnoj knjizi super Tajnog Cike Babica koja je tiskana u samo 3 000 000 primjeraka a koju je Edi dobio od svog novog superzgodnog susjeda Markeca, procitao je kako se treba izloziti zracenju tuceta rulih jaja a u korist sebe pa i nas.
Postupivsi tako, Edi se istog trenutka pretvorio u,,,
ne, nije superjunaka vec u malog smrdljivog dlakavog gnoma s kurjim ocima i najsmrdljivijim nogama na svijetu. No ne brinite! Ono sto je nas Edi jako dobro znao a citatelji ce uskoro saznati jest to da je SS imao ultra osjetljiv njuh (posto je eli, SUPER) i kad je Edi izveo neuspjesni high-kick, SS je ostao paraliziran smradom Edijevih nogu i tako je Edi dobio borbu protiv mita i korupcije te povratio ekonomsku stabilnost u zemlju i opet digao cijene suvenira na 50 kuna po gramu.
I zivjeli su sretno do kraja!
THE END
*SS-Super Svizac
petak, 20.06.2008.
My heroe is no longer here
Danas je otišao moj junak,,,
bez ikakve pompe bez stvaranja drame. Al to je ono zbog čega san ga uvik i volila.
On koji je isti kao ja. On koji me razumi bez ijedne izrečene riči, On koji je uvik prisutan.
Ne osjećan tugu samo nekakvu tupost; nesposobnost da izrečen što zapravo osjećan.
Otiša je ko i mnogi drugi što su otišli iz mog života. Ali vratit će se on. Nadam se jednog dana. Doći će poput pravog heroja. Koračat će odlučno i ponosno a ja ću možda po prvi puta u životu hodati isto tako pored njega. Rame uz rame, srce uz srce,,, Cijeli svijet osjećat će našu snagu. Spojit ćemo se na način na koji to mogu samo dva istinska i prava heroja. Tiho i odlučno.
Neće više biti straha, cijeli svijet će znati da je došao a sama tišina će pričati o nama. Tšina koja se nijemo odbija od zidove ponosa i dobrih djela. I više nikad neće suza kliziti po mojem obrazu.
petak, 30.05.2008.
Zen of Proliv
Dakle. Prvo ćemo upoznati čitatelje sa nastankom ove teme. Naime, Kude i ja smo išli u Zagreb i cilin puten Kude se pokušavao pokakati. No to mu nije uspjevalo te smo počeli pričati o sranjima i tako smo došli na ovu temu. Tako da Feraliću ne govori gluposti. Tebi i renesansi.
Dakle počnimo!
Kao što svi jako dobro znamo, postoje raznorazne vrste sranja.
Prvo i najcjenjenije sranje je ono jutarnje. Jer što ima bolje nego se probudit i dok još kopkamo krmelje sisti na školjku i dat sve od sebe a za sebe i sveukupnu naciju.
Zatim je tu sranje kad te stvarno stisne. Znate ono kad van je tako sila i onda napokon sidete i kad se počnete praznit to je jedan od najboljih osjećaja u životu.
Sljedeće imamo sranje s pišanjem. Ne znan kako to funkcionira kod muškog spola ali to bi se moglo svrstat i pod ovo kad stisne ali pod b. Jer se toliko natežeš da se usput i popiškiš.
Zatim slijedi ne baš nevažno ali malo zastupljeno pseće govno! Pseće govno je jedno od najneugodnijih i najbezobraznijih sranja. Jer ga često ne primjetiš, vlasnici pasa ih ne čiste a onda ti lipo ugaziš u njega i taj miris te prati cili dan. MMmmmmm,,,
Sljedeće po zastupljenosti je općenito sranje. Tehnički to nije sranje u pravom smislu riječi ali tako djeluje. Jer nema gore stvari nego kad van neko sere; da vas voli, da se nema vrimena javit,,, bla bla bla.
Sranje u svrhu postizanja erotskog užitka. Svi koji su gledali 2 girls 1 cup znaju o čemu pričam. Za sve ostale -pročitajte knjigu Marqiza de Sadea - 120 dana Sodome.
Polako ali veselo stižemo do sranja u svrhu umjetničkog izražavanja. To sranje može bit veliko, malo, okruglo, na kupiću, rascjepkano, zeleno od blitve, s komadićima od čokolade s lješnjacima. Nije bitno kakvo ni koliko dok je god na JAVNOM MJESTU. I pri tom ne mislim na javne WC - e već na trgove, pijace i sl. Međutim moram se pobuniti protiv ovakve vrste sranja pošto se tu pažnja skreće sa sranja i upravlja prema nekoj štatijaznam poruci tipa štatijaznam, globalnog zatopljenja i nekakvim mišljenima kvazi umjetnika koji nemaju dara ni talenta pa tako jadno eksploatiraju sranje u svrhu vlastite promocije.
I sada napokon dolazimo do velikog veličanstvenog,,, (čuju se bubnjevi u pozadini) PROLJEVA!!!
Bitno je odmah na početku shvatiti da je proljev jedna posebna vrsta sranja. Naime proljev nije u sasvim krutom stanju poput ostalih sranja ali opet nije ni toliko vodenast da se ne bi moglo pričati o sranju. Jer proljev ipak je jedan od najveličanstvenijih sranja. Razmislite samo koja druga vrsta sranja može u tako kratkom vremenu i na tako kratak način zadati toliko muke osobi koja u WC ulazi posli vas ili koja prijespomenuti poslije vas čisti? Dolazi podmuklo, izlazi brzo i eksplozivno i još se dugo dugo pamti.
Sada da objasnimo malo kako uopće dolazi do Veličanstvenog?
Dakle; postoji akutna vrsta proljeva ili proljev kao simptom neke druge bolesti. Svejedno nam je drag. Najčesšće je proljev uzrokovan raznim mikroorganizmima, bakterijama i sl. A zatim svima poznato - hranom.
Spomenuti uzročnici u probavnom sustavu izlučuju
svoje toksine koji podražuju stijenjku crijeva i izazivaju proljev.
Proljev naravno kreće od usta u koja unosimo nedovoljno termički obrađenu hranu koja potom dolazi do jednjaka, a jednjak je pak cjevasti mišić kroz koji hrana i dospjeva u želudac.Iz želudca opet u tanko crijevo i tako dolazimo do mjesta radnje ove drame. DEBELO CRIJEVO.Tu se voda ponovno apsorbira u tijelo, a otpadni produkti probave putuju dalje crijevom. Kada ove tvari prebrzo putuju kroz crijevo, crijevni sadržaj ima previše vode i tada je stolica mekana i naziva se PROLJEV ILI DIAREJA.
Nadam se da sam vam uspjela približiti ovu uvijek aktualnu i nadasve zanimljivu temu i da ćete se i vi uspjeti zbližiti sa svojim proljevom te ga prihvatiti onakvog kakav on doista jest ato je jedan i neponovljivi!
I kao bonus za sve vas znatiželjne, zaintrigirane i uvijek željne pustolovine, samo za vas u današnjem broju dajemo i popis namirnica koje provjereno izazivaju proljev.
Hrana koja izaziva meku stolicu
Mliječni proizvodi : Jogurt sa žitaricama ili voćem
Kruh i žitarice : Kruh i drugi proizvodi od neprerađenih žitarica
Voće i povrće : Svo povrće osim oguljenog krumpira, orasi, sušeni grah, grašak, sjemenke, leća, kikiriki.
Masnoće : Sve
Kolači i slastice : Svi načinjeni od lomljenih žitarica, sjemenki ili voća.
Juhe : Juhe s povrćem, grahom ili lećom
Dobar tek!
ponedjeljak, 07.04.2008.
evo novi post samo da crvenom feralu ispunin želju jer sam eto položila.
što li će biti tko to zna
da li je spremna moja ručna
ulazi instruktor strah i trepet
stari moj puno san napet
upali svitla a i auto usto
bože molin te da je na cesti pusto
kad eto vraga stiže baba
s kolicima pomalo po ulici vlada
brzi okret - mrtvi kut
i našoj je babi spašen kuk
ni takla je nisan brate mili
glupa baba bezveze sviri
par duševnih boli nikom ne škodi
zato hrabro ivana! samo brodi
udri po kočnici - semafor crveni
i u taj tren noga mi odrveni
al bit će sve ok nema beda
dizelaš juri ka da nema leda
kraj je vožnji i muci mojoj
instruktor drži sudbinu u ruci svojoj
na kraju san prošla i to triba znat
jadan onaj ko će meni vozačku dat
četvrtak, 06.03.2008.
izmjenjena jadikovka,,,
...još uvijek te cvrkut ptica i povremeni vihor koji sa sobon donosi miris procvalih voćki drže budnim, ne daju ti sna u zoru,,,
duboko u sebi znaš da nije kriv CVRKUT PTICA, nije kriv miris RASCVALIH VOĆKI a ni zora što sviće. srce ti tvoje šapće, ono ti ne da sna,,,
krikom doziva, šapće ti da si pogriješio, da je sve bila samo KRATKOTRAJNA ILUZIJA, jeca za srcem što si ga ostavio,,,
sada ti NAVIRU SJEĆANJA, sve te podsjeća na mene, sve slike sad se igraju, vrte se u tvojim mislima nepovratno,,, i to znaš, ali opet,,,
htio bi da se sve vrati na početak DA SE PONOVI, moja ljubav da te zagrli, da te obajsa kao mjesečina tamu.
volio bi to znam, voljela bih to i ja, ali ne mogu, ne mogu jer te volim više nego prije, ne mogu jer bez tebe ništa isto mi nije, ne mogu jer da se još jednom moram OPROSTITI OD TEBE pala bih na dno, utonula u vječni san,,, a tebi je bilo svejedno.
sad tražiš moje ime među ZVIJEZDAMA na nebu, tražiš crte moga lica u kapima KIŠE, pitaš se da li ćeš me ikad opet IMATI, tjeraš svoje srce da se smiri DA USPORI.
možda jednog dana, možda na nekom drugom nebu. jer moje srce sad nekom drugom dušu krije, nekom drugom liči rane dok i samo ne postane izranjavano.
zadnju suzu obrišeš, shvatiš da sve što je lipo NE TRAJE VJEČNO, ali bol u grudima zauvik ostaje,,,
06.03.2008. u 18:36 •
6 Komentara •
Print •
#
